Kako je Nadal razoružao Đokovića na terenu i van njega?

Showbizz

Kako je Nadal razoružao Đokovića na terenu i van njega?

Uradio je sve tako da bolje nije mogao, ocrtao je odnos navijača, izveo sjajan taktički plan na terenu i na kraju upisao trijumf. Ali, kako je zapravo uspio da tako anulira Đokovića?

6:2, 4:6, 6:2, 7:6(2). Dvije set lopte u četvrtom setu. Odsustvo energije i agresivnosti. Vjerovatno su ovo prve stvari koje će pasti Novaku Đokoviću na pamet nakon bolnog poraza u četvrtfinalu Roland Garrosa. Đoković je mogao da uvede meč u peti set, pa bi smo možda danas pisali o tome kako je uspio još jednom da se podigne iz nokdauna. Mogao je da uradi ovo ili ono drugačije, mogao je, ali Nadal prosto nije dao.

I zaista, od kada se završilo epsko četvrtfinale, 59. susret dva giganta, od kada je završen po mnogima najvažniji meč u historiji tenisa, uglavnom se u Srbiji pisalo o greškama koje je napravio Đoković. Pisalo se o publici koja ga je još jednom gušila, a i sam je to pomenuo bez konkretnog pitanja. Ipak, odnos publike neće moći da promjeni protiv najvećih rivala, da je mogao već bi sada u svojim veteranskim godinama imao barem polovičnu podršku stadiona, a ne kako je sam rekao da je 99,9 odsto navijalo protiv njega.

Ipak, šta je to Nadal sve uradio kako je trebalo, djelovalo je da plete mrežu, a na kraju se u njoj zakoprcao Đoković. Utisak svih je bio da ako je slavio prošle godine, ako je prošle godine probio tu barijeru ovog puta kada se Nadal muči sa povredom da će sve biti utoliko lakše.

Ipak, povreda je čudesno nestala nakon meča… Hronični problem je tako postao hronični izgovor i opravdanje za svaki postupak.

Spletke pre meča
Prije nego što je počeo susret na stadionu “Phillipe Chatrier” svi su pričali o tome kako noćni termin više pogoduje Đokoviću. Mediji su stvorili utisak kod javnosti kao da je zbog toga Nadala autsajder, kao neko ko mora da se nosi sa nepravdom i tako je Kalimero u borbi za pravdu opet postao omiljen.

Nisu samo mediji, već je i stric Toni Nadal, pa onda i Carlos Moya, trener Španca, podigao pritisak.

Rijetko se Moya oglašava, osim kada želi da nešto odgovori Kafeljnikovu ili kada je to u interesu njegovog pulena i prijatelja sa kojim radi na ovaj ili onaj način od njegove 12. godine.

“Rafa je osvojio ovaj turnir 13 puta i ako on ima zahtjev, trebalo bi da ga slušate. On je dio istorije Roland Garrosa. Znamo da niko nije veći od Grand Slam urnira, ali na kraju krajeva je sve to biznis i mi to razumijemo”, rekao je Moya.

Nije to moglo da prođe ni bez Tonija.

„Rafa je imao tešku godinu i zna da bi ovaj Roland Garros mogao da bude njegov posljednji. Zato je želio da igra tokom dana, jer su tada uslovi najsličniji kao u finalu. Ali novac odlučuje”, objasnio je Toni.

Dakle, stiče se utisak da je sve išlo na dlaku Novaku, te da Nadal nije dobio poštovanje koje zaslužuje. Kao da je Novak želio da igra do 2, 3 ujutru, ali to je već druga tema…

Razoružavanje na “Chatrieru”
Ne da Nadal na meč nije izašao sa bijelom zastavom, nego je iskoristio sve savjete koje je tokom godina revnosno slušao od strica Tonija.

Stalno mu je ponavljao da će morati da igra čak i kada se ne osjeća najbolje, čak i kada ga sve boli. Pričao je Nenad Zimonjić kako su jednom radili trening, Nadalu je prokrvario žulj na ruci, a on je nastavio da trenira. Shvatio je da sada može da igra slajseve i do kraja treninga su radili upravo to.

Stalno ga je stric “spuštao” na zemlju, govorio mu je da ostane skroman, gotovo pogružen pred svima. Skrušen, iskreno ili lažno, tek prepustio je ulogu favorita Novaku. Nije želio ni da priča o njemu, na jedno pitanje šta očekuje protiv Novaka lako je skrenuo u digresiju. Zapravo, svi će prepoznati rečenice koje “Bik sa Majorke” ponavlja vjerovatno na svakoj konferenciji posljednjih pet godina zasigurno.

“Moj prošli meč s njim je bio prošle godine ovdje. Nisam igrao ovakve mečeve zadnja 3 mjeseca, biće to veliki izazov. Pobijedio je posljednjih devet mečeva u nizu… Znam kakva je moja situacija i prihvatio sam je. Ne mogu da se žalim mnogo, stigao sam u četvrtfinale Roland Garrosa. Prije dvije nedjelje sam se samo nadao, nisam znao da li ću igrati. Uživam u činjenici da sam ovdje ove godine, svaki meč ovde je možda moj poslednji na Roland Garrosu. Prolazim kroz težak proces. Ne znam sta će se desiti u bliskoj budućnosti, pa zato pokušavam da uživam koliko mogu i da igram mečeve i da živim san igrajući tenis. Stigao sam u drugu nedjelju Roland Garrosa, igram protiv najboljeg na svijetu, želim da dam sebi šansu da igram na najvišem nivou mogućem”, rekao je Nadal.

Govorio mu je i Toni revnosno da je tenis “igra ključnih poena”, govorio mu je Toni i da je najbitnije da ustane kada je u problemu, da pronađe novu snagu.

Govorio mu je i da je neophodno da svaki set počne na najvišem nivou. To je uradio u tri od četiri seta protiv Đokovića, a u četvrtom je uspio čudesno da uskrsne nakon što je Novak pravio veliki broj neiznuđenih grešaka.

Najviše grešaka stiglo je sa bekhenda. Osjetio je Nadal da je to ranjiva strana Novakove igre u ovom trenutku. Onda je već od trećeg gema Đoković znao taktiku Španca, ali nije uspijevao da je preokrene. Nadal je servirao precizno i gotovo po pravilu na bekhend Đokovića, koji je te lopte uglavnom vraćao plitko i u samo sredinu. Dovoljno da Nadal potpuno preuzme kontrolu.

Vidjelo se da bekhend dijagonala škripi kod Đokovića od Serbia Opena, ali smo nekako uvijek vjerovali da će to “ispeglati” do Pariza. Ipak, sada je to bila slaba tačka, mjesto na kom je pukla tvrđava.

Do besvjesti je to eksploatisao Nadal, a Đoković je nekoliko puta nemoćno gledao u nebo, ka publici, gledao je u zemlju, gunđao sebi u bradu. Kao da nije uspijevao da se trgne, iako je bio svjestan u čemu leži problem.

Nadal je imao jasan plan igre i bio je možda i neobično agresivan, kako je stariji tako gleda da sve više skraćuje poene, te ima više vinera. Uostalom prvu neiznuđenu grešku iz bekhenda imao je tek u drugom setu. Potpuna suprotnost od onog polufinala prošle godine…

Nadal nije imao plan B ili C, što je i rekao španskim kolegama, znao je da će proći na ovaj način ili neće uopšte. Vjerovatno je i njemu laknulo kada je prilično lako dobio prvi set sa 6:2, onda napravio dupli brejk za 3:0… Plan je fantastično funkcionisao, kažu da kada se povrijedite onda imate smanjen radijus pokreta, smanjenu mogućnost za kombinovanje, a onda vam se fokus izoštri. Pričao je o tome i Tommy Haas nedavno.

Starije kolege su nas upozoravale na ovo u stilu “pazite šta želite” kada smo govorili da bi htjeli da gledamo meča Novaka i Rafaela, Nadal je uspio da zavarava nas mlađe, ne i one koji su godinama tu. Saša i Vuk nisu nasjeli na priču o povrijeđenom Nadalu…

Nadal je bio gladan poput vuka, kao da nije upisao 109 pobeda do tada na Roland Garrosu, kao da nema 13 titula, kao da nije osvojio 21 Grand Slam, kao da nije ove sezone već osvojio Australian Open i vezao 20 pobjeda u nizu. Kao da je sada bio pušten iz kaveza i da se našao pred švedskim stolom. Vidjelo se to, pa je i sam slavio ključne poene. To dovoljno govori koliko je osjećao trenutak u kom se nalazio.

Ko će sada moći da ga zaustavi na putu ka 22. Grand Slam tituli? Teško da je Alexander Zverev dorastao izazovu, teško da bi to mogao da uradi Kasper Ruud ili Holger Rune. Teško… Nadal je ponovo preuzeo primat u borbi za GOAT zvanje.

Samo da na kraju ne ispadne kao u priči o pastiru i vuku. Koliko puta je vikao “Vuk, vuk”, a kada se na kraju pojavio…

n1