SINDIKAT TRGOVINE BIH: ZBOG GLADI ZA PROFITOM RADNICI NEMAJU RAZLOGA SLAVITI PRVI MAJ
Praznik rada obilježava se 1. maja, od 1886. godine kao sjećanje na velike radničke proteste u Chicagu. Generalno, 19. stoljeće obilježilo je mukotrpno iskorištavanje i nezahvalan položaj radničke klase.
Međutim, postavlja se pitanje u kojoj se mjeri sada, 136 godina kasnije, promijenio položaj radnika – i da li je to promjena na bolje ili gore?
Danas status radničke klase u BiH opisuje besparica, strah da li će plata idućeg mjeseca biti na vrijeme, da li će plate uopće i biti te zabrinutost da li će dobiti eventualno produženje ugovora o radu na određeno vrijeme.
Nisu rijetka pojava ni protesti raznih vrsta djelatnosti čija borba za bolji materijalni i pravni položaj godinama traje.
Predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BIH Mersiha Beširović kaže da radnici ovaj Prvi maj dočekuju u jednoj specifičnoj situaciji. Prema njenim riječima, jaz između radnika u javnom i privatnom sektoru se smanjio, ali na jedan pogrešan način – u oba slučaja jako je teško preživjeti sa njihovom mjesečnom platom.
“Prethodnih godina smo imali situaciju da su prava radnika u privatnom i prava radnika u javnom sektoru bila dosta različita. Ovaj Prvi maj dočekujemo u jednoj specifičnoj situaciji a to je, da je za sve radnike, osim ako nisu zastupnici u parlamentu, jako teško preživjeti sa ovom platom”, kaže Beširović.
Revolucija ili izbori
Sindikat trgovine i uslužnih djelatnosti se godinama zalagao da se smanji jaz između radnika u javnom i privatnom sektoru – taj jaz se sada smanjio ali u pogrešnom pravcu.
“Umjesto da se primanja radnika u privatnom sektoru povećaju, sada imamo situaciju, s obzirom na drastičan porast cijena hrane i energenata, da je vrlo teško preživjeti čak i kada radite javnom sektoru. To je ono što bih izdvojila kao najveći problem ovog Prvog maja”, tvrdi Beširović.
Da bi se desile neke promjene u našem društvu, Beširović kaže da su potrebne ili revolucija ili izbori.
“Pitanje izbora također je postalo radničko pitanje, ne samo političko, radnici imaju pravo reći na izborima šta su vlasti do sada uradile kad su u pitanju njihova prava i interesi. Mi kao radnici imamo dvije opcije – revolucija ili izbori. Revoluciju ne možemo očekivati skoro, ali onda ne bismo smjeli odustati od izbora”, poručuje ona.
Sindikat je prethodne godine napravio značajne iskorake po pitanju prava radnika, međutim to još uvijek nije na zadovljavajućem niovu. Beširović insistira na tome da svi radnici na teritoriji cijele BiH moraju imaju jednaka prava. Također, jedan u nizu od problema sa kojima se suočava radnička klasa u BiH jeste rad nedjeljom. Blizu deset općina u BiH je donijelo odluku o neradnoj nedjelji i Beširović kaže da se tu radi o hrabrosti općinskih načelnika da se bave tim pitanjem.
“Općinski nivo se do sada nije bavio uopšte ovim pitanjem. Problem je što Zakon o lokalnoj samoupravi nije zaživio u KS, općine u KS nemaju pravo da donesu te odluke. Smatram da Skupština KS mora napraviti iskorake u tom pravcu i Sarajevo bi u tom smislu trebalo biti primjer ostalim gradovima i samoupravama”, kaže Beširović za portal Klix.ba
Nema razloga za slavljem Prvog maja
Ono na šta je Beširović također ukazala jeste sigurnost i bezbjednost radnika na radnom mjestu. Mobing je i dalje jako prisutan, a kao kritičnu tačku navodi trgovine koje su svakodnevno na meti pljačkaša.
Ekonomski položaj radnika u BiH je dosta lošiji nego što je bio prethodnih godina. Nominalno, plate jesu uvećane, ali imamo situaciju u kojoj su cijene uvećane za nekoliko puta. U tom smislu, radnici u BiH su siromašniji.
“Glad za profitom u BiH je više izražen više nego bilo gdje drugo u svijetu i ovdje se radnici posmatraju kao sredstvo ili insturment kojim se ostvaruje taj profil, a ne kao živi ljudi koji imaju svoje potrebe kao i svi”, rekao je predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedin Šatorović.
On ukazuje na nezahvalnu situaciju u kojoj se nalazi radnička klasa za koju su najviše odgovorne izvršna i zakonodavna vlast.
“Radnici u BiH već duži vremenski period nemaju razloga za slavljem. Suočeni sa brojnim poskupljenjima koji ne prati rast plata, ono što možemo istaći jeste da je ekonomski položaj randika dosta lošiji nego što je to bilo prije 10 godina. Imamo nominalno veće plate, ali su cijene nekoliko puta više tako da taj rast cijena nije pratio rast plata. U tom smislu, radnici u BiH su siromašniji”, kaže Šatorović.
BiH je ‘uspjela’ ući u top 20 najsiromašnijih zemalja na svijetu, za šta svi snosimo odgovornost, a najviše izvršna i zakonodavna vlast kako tvrdi Šatorović.
“Ipak, mi očekujemo da se stanje popravi imajući u vidu da je na Parlamentu FBiH došao na dnevni red i Zakon o minimalnoj plati od 1000 KM koji je predložio Savez samostalnih sindikata. Mislimo da će se tim zakonom obezbjediti bolji položaj”, poručuje Šatorović.
Također, Šatorović kaže da Savez samostalnih sindikata BiH u potpunosti podržava radnu nedjelju kao obavezan slobodan dan u sedmici. Smatra da bi se to moglo sprovesti kroz adekvatne inspekcijske nadzore, međutim kao vlast i tu smo zakazali.
“Kaznene mjere su kod nas više stimulativne nego represivne, poslodavcima se više isplati platiti kaznu nego osigurati jedan neradni dan”, zaključuje Šatorović.
hayat.ba
