Da, dobro ste pročitali, rode kao kućni ili bolje reći dvorišni ljubimci. To su Čeda i Zorica za porodicu Skorupan iz Kovilja, kod Novog Sada.
A ako se pitate kako je to moguće da rode ne odlete u toplije krajeve kada im priroda to nalaže, evo i objašnjenja za ovu nesvakidašnju priču.
U dom porodice Skorupan, prvo je stigao Čeda, prije sada već devet godina, kao mladunče sa polomljenim krilom.
Donio ga je moj unuk Petar. Ja sam mislila šta ću sa njim, bio je malo veći od pileta. I hajde, malo po malo, hranili ga, oporavili i evo i danas, nikoga on ne dira. I sa mačkama i sa psom i živinom, svi se slažu ovdje u dvorištu”, prisjeća se Milena Skorupan.
Slične sudbine, nekoliko godina kasnije, u dvorište ovih domaćina, stigla je i roda Zorica. I nju su zaliječili i prihvatili, samo se sa Čedom još nije zavoljela, iako su to priželjkivali svi ukućani.
Nekada se oni i potuku i leti perje, ali se brzo pomire i kao što vidite, žive u miru sa svima ostalima u dvorištu. Ja sam se raspitivala i čula sam od jednog prijatelja iz Zavoda za zaštitu ptica, da se rode četiri do pet godina ne pare. Evo sada ulaze u petu godinu kako su zajedno, pa čekamo da vidimo hoće li ljubav planuti ovoga proljeća možda”, kaže kroz smijeh.
Ali kako kaže Milena, ove dvije rode kada dođe ljepše vrijeme, noć provode na ogradi od cigala zajedno. A kada zahladni preko dana budu napolju, a kada padne noć, onda je šupa mjesto u kom spavaju. Ali, ako ogladne, Milena kaže da su same naučile kako da traže hranu.
Vjerovali ili ne, ako ja zaboravim ili okasnim, one dođu i lupkaju na prozor. To je znak da je vrijeme za ribu ili parizer koji takođe vole. Ali svježa riba, ove girice sitne, to im je ipak omiljeno”, kaže Milena.
Od kada su Čeda i Zorica stanovnici ovog koviljskog kraja, bilo je i novih beba u ulici. Još se samo njihove čekaju, piše Blic.
hayat.ba
