EVO KAKO SVAĐE RODITELJA MOGU DJELOVATI NA DJECU
Normalno je da se roditelji svađaju, ali način na koji te nesuglasice utječu na djecu uvelike može varirati. Šta roditelji mogu učiniti da ograniče štetu uzrokovanu svojim svađama?
Ono što se događa kod kuće utječe na dugoročno mentalno zdravlje i razvoj djece, ali problemi ne mogu nastati samo u odnosu između roditelja i djeteta. Način na koji se roditelji slažu također igra veliku ulogu u dobrobiti djeteta, s potencijalom da utječe na sve, od mentalnog zdravlja do akademskog uspjeha i budućih odnosa.
U VEĆINI SLUČAJEVA SVAĐE ĆE IMATI MALE ILI NIKAKVE NEGATIVNE UČINKE NA DJECU
Ali kada roditelji viču i ljute se, kada se konstantno povlače u sebe zbog problema ili imaju periode u kojima ne razgovaraju jedno s drugim, ponekad se mogu pojaviti problemi.
Britanska i međunarodna istraživanja provedena tokom nekoliko desetljeća kroz promatranja u kućanstvima, dugotrajna praćenja rada i eksperimentalne studije, sugeriraju da djeca već od dobi od šest mjeseci, ako su izložena sukobima, mogu imati povećan broj otkucaja srca i reagirati povećanim izlučivanjem hormona stresa.
Dojenčad, djeca i adolescenti mogu pokazivati znakove poremećenog ranog razvoja mozga, poremećaja spavanja, anksioznosti, depresije, poremećaja ponašanja i drugih ozbiljnih problema kao posljedicu života s teškim ili hroničnim međuobiteljskim sukobima.
Slični učinci vidljivi su i kod djece koja su izložena stalnim, ali manje intenzivnim sukobima, u usporedbi s djecom čiji roditelji konstruktivno raspravljaju ili rješavaju sukobe.
UTJECAJI RODITELJSKIH ODNOSA NA DJECU NISU UVIJEK ONAKVI KAKVI BI SE MOGLI OČEKIVATI
Naprimjer, razvod ili odvojen život roditelja često se doživljavao posebno štetnim i trajnim učinkom na mnogu djecu.
No, prema novim saznanjima, smatra se da bi u nekim slučajevima štetu mogle nanijeti svađe roditelja prije, tokom i nakon rastave, a ne sam razvod. Slično, često se pretpostavlja da genetika igra odlučujuću ulogu u tome kako djeca reagiraju na sukob. Također se sve češće smatra da se temeljni genetski rizici za loše mentalno zdravlje mogu pogoršati – ili poboljšati – porodilnim životom.
Čini se da je kvaliteta odnosa roditelja središnja, bez obzira na to žive li zajedno ili ne, ili jesu li djeca genetski povezana s roditeljima ili ne, piše BBC.
hayat.ba
