Invazija na Ukrajinu mogla bi voditi do daljnjeg raseljavanja stanovništva, a dio radne snage će nakon završetka sukoba biti asimiliran unutar Evropske unije.
Rat u Ukrajini je izazvao tektonske promjene u Evropi po mnogim pitanjima. Ostavimo li po strani sigurnosne sfere i ono što je vezano za sisteme odbrane, ekonomska gibanja već polako preuzimaju primat. Migracije miliona ljudi i njihovo prihvatanje na Zapadu otvara i pitanje tržišta rada. Ne smijemo zaboraviti da veliki broj građana regije Zapadnog Balkana već obitava i radi u zemljama koju sada pohode Ukrajinci.
“Rat u Ukrajini uzrokovao je ogromni, milionski val izbjeglica prema državama EU. Među njima je značajan udio radne snage koja je kvalificirana i može odgovoriti potrebama tržišta rada Unije. U tom kontekstu, važno je istaći da su se poslodavci i sindikalne organizacije, konkretno u Njemačkoj, zajedno obratili saveznoj vladi, što je inače rijetkost, sa zahtjevom da se fleksibilizacijom zakonodavnog okvira olakša integracija izbjeglica iz Ukrajine na tržište rada i omogući što brži proces njihovog zapošljavanja i eventualne obuke za različite poslove. Iste procedure su pokrenute i u Španiji, Italiji i još nekim članicama Evropske unije. Ovim potezom pomenute države rješavaju dva problema – demografski i privlačenje potrebne kvalificirane radne snage”, kaže Omer Korjenić, analitičar tržišta rada iz Sarajeva.
Evropa posljednjih nekoliko godina bilježi izuzetno niske stope nezaposlenosti i povećanu potražnju za radnom snagom. Naročito je to izraženo u Njemačkoj kao najjačoj ekonomiji u Uniji, kojoj je godišnje potrebno oko 400.000 radnika kako bi održala stabilnost privrede, razvoja i nivo ukupnog privrednog rasta, što govori o razmjerima potražnje za radnom snagom, ali i nekim demografskim problemima. Prije svega, smanjenom natalitetu i niskoj stopi prirodnog priraštaja u EU.
“Prilivi izbeglica nisu predvidivi i dešavaju se ad hoc. Zemlje odlučuju o tome koliko izbeglica mogu da prime. Njihov boravak u tim zemljama je omogućen zahvaljujući socijalnim programima. Tek kasnije, zemlje reaguju definisanjem institucionalnih uslova kojima se reguliše njihov boravak, uključujući i dužinu tog boravka, kao i kasniji status u zemlji. Evropske zemlje imaju iskustva sa prihvatom izbeglica sa ratnih područja – dalje iz bivše Jugoslavije ili bliže iz azijskih i afričkih zemalja. U zavisnosti od ljudskog kapitala koji izbeglice donose u zemlje koje ih primaju, određivaće se i tržište rada. Ulazak ‘nove’ radne snage na tržište rada, zavisi od toga koliko je konkurenta na tom tržištu i, u perspektivi, može da utiče na snižavanje nadnica ili da stvori određeni pritisak na slobodne poslove”, mišljenja je Kosovka Ognjenović, naučna saradnica Instituta ekonomskih nauka u Beogradu.
U potrazi za boljom prilikom
Već duži period svjedočimo migracijama kvalifikovane radne snage iz država Balkana prema Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, ali i drugim državama zapadne Evrope. Značajan broj takvih radnika je iz Bosne i Hercegovine, među kojima nisu samo oni koji su bili nezaposleni, nego i oni koji su imali zaposlenje, ali su dobili bolju priliku za posao.
“Samo Željeznicama Njemačke (Deutsche Bahn) ove godine je potrebno 21.000 radnika. Istovremeno, na društvenim mrežama svakodnevno privatne agencije objavljuju oglase za posao u Njemačkoj, Sloveniji, Austriji… konkretno ciljane na radnike iz država sa područja Balkana, posebno u djelatnosti zdravstva, transporta, građevinarstva, metalske industrije i IT-a. U tom smislu, priliv izbjeglica iz Ukrajine u EU će samo djelomično usporiti migracije radne snage iz Bosne i Hercegovine, ali i drugih država Balkana prema Njemačkoj i drugim državama EU i stvoriti malo veću konkurenciju, ali ih neće u potpunosti zaustaviti. U tom smislu ne bi trebalo doći do masovnijeg povratka bosanskohercegovačkih radnika iz EU natrag u Bosnu i Hercegovinu, posebno iz Njemačke čija je Vlada početkom ove godine donijela odluku o povećanju minimalne satnice za 20 posto”, smatra Korjenić.
I u ostalim zemljama balkanske regije se s pažnjom posmatra novonastala situacija. U Hrvatskoj posebno. Nakon velike svjetske krize iz 2008. godine, potom prijema u Evropsku uniju pet godina kasnije i liberalizacijom tržišta rada u znatnom broju zemalja, preko “korona mjera” i konačno do ukrajinske krize sa neizvjesnim ishodom po evropsku ekonomiju.
“Tržište rada Europske unije pod velikim je upitnikom. Ono iz dana u dan postaje nesigurnije uslijed daljnje eskalacije sukoba na relaciji Ukrajina – Rusija, te će značajno ovisiti o isporuci sirovina od strane Rusije k ostalim zemljama Unije. Primjerice, tržište rada Njemačke značajno bi moglo biti uzdrmano ukoliko Rusija prekine isporuku energenata, budući da je njihova ovisnost u uvoznom plinu na razini od gotovo 40 posto. Niti ostale zemlje EU nisu pošteđene nestabilnosti na tržištu rada. Svjesna situacije i ovisnosti o uvoznim energentima Europska unija mora ubrzati proces provođenja green deala, te ciljeve predviđene za 2030. godinu ostvariti već u 2025. godini kako bi osigurala punu zaposlenost”, podcrtava Dražen Ćućić, profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, kojemu je tržište rada i demografija, a zbog Slavonije u kojoj živi i bitno područje istraživanja.
Dio izbjeglica bit će i asimiliran
Prognozira Ćućić i da bi kriza u Ukrajini mogla voditi do daljnjeg raseljavanja ukrajinskog stanovništva diljem kontinenta, te će jedinim dijelom dio radne snage nakon završetka sukoba biti asimilirano u društvo i svoje profesionalne karijere ostvarivati unutar granica Unije. Tako je bilo i sa iseljavanjem Hrvata.
“Odlazak ‘pater familias’ u prvom krugu migracija reflektirao se odlaskom mladih obitelji u drugom krugu, što je vidljivo u službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), prema kojima je iz Hrvatske iselilo između 350.000 i 370.000 stanovnika, od čega njih oko 105.000 iz Slavonije, Baranje i Srijema. Utjecaj COVID-a 19 također je imao direktne negativne posljedice na tržište rada, a njegove ćemo značajke osjećati u godinama koje slijede”, dodaje Ćućić uz opasku da se mora strateški razmišljati o diverzifikaciji privrede.
“Gospodarstvo Hrvatske ovisno je o jednoj grani – turizmu. Njegov udio u BDP-u zemlje iznosi značajnih 18 posto, što Hrvatsku čini najovisnijom zemljom Europe o jednoj gospodarskoj grani. Značajni izazovi u daljnjoj održivosti turizma leže u osiguravanju kvalitetne radne snage. Vidljivo je da neosiguravanje radne snage direktno utječe na daljnje smanjenje kvalitete u pružanju usluge stranim i/ili domaćim gostima, što će dodatno doprinijeti našim konkurentima da postepeno preuzimaju udio tržišta u ovom sektoru”, zaključuje.
Pojačanje konkurencije masovnijim dolaskom Ukrajinaca
Jasno je da puno manje prijetnje ima u sektorima turizma i uopšte na tržištu rada na Balkanu. Ali, postoji čitav spektar privrednih sektora u Evropi gdje će se pojačati konkurencija masovnijim dolaskom Ukrajinaca. To će, uz poremećaje u lancima snabdjevanja, smanjenom obimu proizvodnje i zastoja isporuke na golemo tržište od preko 200 miliona stanovnika, koliko broje tri zemlje uključene u ratna zbivanja, pa sve do nesigurnosti opskrbe i povećanje cijena, uzdrmati tržišta rada. No, ima i optimista.
“Teško je predvideti da li će se desiti masovniji povratak radnika iz inostranstva u Srbiju. Većina od njih ima prednost, u odnosu na trenutni priliv izbeglica iz Ukrajine, u smislu unapređenih veština, kroz poznavanje jezika zemalja u kojima rade, stečeno radno iskustvo na poslovima koje su obavljali ili obavljaju, kao i kontakte sa poslodavcima. U svakom slučaju, povratak takvih radnika u zemlju iz koje su otišli donosi nova znanja i potencijalne finansijske resurse, te može da se okarakteriše samo pozitivno. Međutim, u eri globalizacije tržišta rada i znanja potrebnih za obavljanje određenih poslova, ne treba računati sa značajnijim pritiscima niti na evropskim, niti na lokalnim tržištima rada”, mišljenja je Ognjenović.
Za tržište rada Bosne i Hercegovine stručnjaci izdvajaju postojanje kvalitativnih pomaka, ali uz određeni oprez. Među nezaposlenim osobama trenutno je 30 posto osoba bez ikakvih kvalifikacija, a posmatrano po godinama života, ponovo je 30 posto nezaposlenih osoba starijih od 50 godina. To stranim radnicima daje prednost.
“Migracije bh. radnika u inostranstvo su stvorile pritisak prema poslodavcima na način da je evidentan nedostatak kvalifikovane stručne radne snage koja im je potrebna za izvršenje povećanog obim poslova s jedne i u smislu da moraju povećavati plate da bi sačuvali postojeće radnike, s druge strane”, navodi Korjenić.
AL JAZEERA
