Diljem Europe podivljale cijene goriva: ‘Nema više ljetovanja’
U Švedskoj su gdje zabilježene najviše cijene u Europi. U ponedjeljak, cijena dizela ondje je na mnogim crpkama prešla rekordnih 25 kruna odnosno 2,31 eura po litri. Slično je i drugdje
U Parizu, Frankfurtu i Londonu mnogi vozači, ljuti i pesimistični, platili su u ponedjeljak dva eura ili više za litru goriva, što je nezapamćeno i posljedica je rata u Ukrajini zbog kojeg su cijene nafte poletjele u nebo.
Taksisti, na primjer, ne žele voziti prazni, poput jednoga s kojim je AFP razgovarao kod pariške obilaznice.
– Jedino što mogu učiniti je ograničiti vožnju kad sam prazan – rekao je Aziz Brahmi (38).
– Čekamo na stajalištu da klijenti dođu do nas i više ih ne tražimo.
U Londonu je primijećen isti fenomen, 10.000 poznatih crnih taksija, koji voze na dizel, ne kruže ulicama nego čekaju klijente.
Colin, 55-godišnji dostavljač, izravno je pogođen jer mu je gorivo poskupjelo, a prihodi mu ne rastu. Odsad radije “hoda nego da i dalje gubi novac” zbog visokih cijena: litra goriva u ponedjeljak je stajala 1,61 funti što je gotovo 2 eura.
Cijene goriva kontinuirano rastu već deset tjedana. U Francuskoj bezolovni benzin 95 prešao je prošli tjedan u prosjeku 1,88 eura. Litra dizela skočila je za tjedan dana za 12 euro centa i stoji u prosjeku također 1,88 eura po litri.
No to je samo nacionalni prosjek, u Parizu ili na autocestama cijene već prelaze 2 eura po litri.
Dizel često košta koliko i benzin, kao u Švedskoj gdje su zabilježene najviše cijene u Europi. U ponedjeljak, cijena dizela ondje je na mnogim crpkama prešla rekordnih 25 kruna odnosno 2,31 eura po litri.
Jednako je i u Njemačkoj gdje litra goriva SuperE10, koje odgovara bezolovnom benzinu 95, stoji sada u prosjeku 1,82 eura, a dizela 1,76 eura.
Ne idemo na more
Sébastien Boudineau, 38-godišnji Parižanin, stoji zabrinut na benzinskoj pumpi, upravo je platio 77 eura za 38 litara dizela.
Živi u Ile-de-Franceu, “u udaljenom selu”, i radi za tvrtku koja se bavi održavanjem dizala u Parizu. Automobil mu je neophodan.
– To je dodatni trošak, manje novca od plaće i sigurno manje izlazaka kako bi se kompenziralo to poskupljenje.
Isto tako i za Abdellatifa Helaouija, 28-godišnjeg djelatnika hitne pomoći koji svaki dan prijeđe “više od 25 kilometara da bi došao na posao”.
– To je trošak od 200 eura na mjesec. Uskratit ćemo si stoga nešto drugo, možda ljetovanje.
Micheline Pouriel, 91-godišnja umirovljenica, još uvijek vozi, ali razmišlja da prestane jer je situacija postala “katastrofalna i luda”.
– Prodaja je pala od 5 do 10 posto ovisno o prodajnom mjestu. Ljudi manje putuju, koriste javni prijevoz, dijele prijevoz automobilom – rekao je Francis Pousse, predstavnik mreže francuskih benzinskih postaja.
– Moguće je dodavanje etanola (u benzinska vozila). Kušnja je velika – rekao je.
Cijena slobode
Neki ipak ne dramatiziraju, kao na postaji kod Frankfurta.
Alexandra Koch, 37-godišnja radnica koja je došla napuniti svoj SUV, rekla je da je spremna na poskupljenja.
– Ako su te cijene doprinos koji mogu dati našoj neovisnosti od Rusije, onda sam spremna to učiniti – rekla je.
Prednost života u urbanom području su bicikli, autobusi ili vlakovi koji mogu ponekad zamijeniti osobna vozila.
– U gradu sada zbog cijena koristim javni prijevoz umjesto automobila. Jer je dodatni trošak od 30 eura po rezervoaru loš – rekao je Marco Senfter (39), po zanimanju barmen, čiji je Audi ostao u garaži.
Marius Scheidemann (23), koji se bavi uređenjem vrtova, u slobodno vrijeme nastoji koristiti bicikl, ali mu automobil treba za posao.
-Već pokušavam na autocesti voziti maksimalno 100 km na sat – rekao je, čime nastoji smanjiti potrošnju goriva kada već ne može smanjiti kilometražu.
24sata
