TI PRIČAŠ, JA GLEDAM NA SAT JER BEBA TREBA DA JEDE ZA 12 MINUTA: Sram me bilo! Žena skresala svim prijateljima koji ne žele decu

Zanimljivosti

Često se govori o tome da se prijateljski odnosi pokvare ili da se prijateljstva jednostavno ugase kada neko od prijatelja postane roditelj, a drugi se ne ostvare u toj ulozi.

Iako je to tužna i poražavajuća istina, postoje mnogi razlozi zašto do prekida tih kontakata dolazi. Upravo zbog toga je jedna mama uputila otvoreno pismo svojim prijateljima koji nemaju decu.

“Evo ružne istine: Ne želimo sve to da radimo. U trenutku kada mi je doktor predao moje uplakano novorođenče, sve je stalo. Nisam bila samo Dženi, postala sam mama i jedno vreme nisam marila ni za šta drugo osim za dete. Dakle, naši životi se menjaju kada dobijemo decu.

 Negde između budnosti cele noći sa bebom koja neće da spava i treba da je nahranim, neki od nas su prestali da brinu o tome šte se dešava sa našim prijateljima koji su orijentisani na karijeru.

Da li smo možda bili previše umorni, ili previše šokirani, ili posramljeni, da je biti kod kuće sa bebom mnogo teže nego što smo mislili da će biti. Šta god da je bilo, to je problem.

Naši prijatelji bez dece povređeni. U stvari, oni žale za izgubljenim prijateljstvima.”

Potom je objasnila kako je njena prijateljica Marisa, koja je voditeljka, i nema decu, kvalitetan prijatelj. Međutim, napisala joj je poruku o prijateljstvu koje je prekinuto nakon što je njena veoma bliska prijateljica dobila bebu.

Ovako je glasio deo njene poruke:

“Potrudila sam se da je posetim kako ne bi morala da napušta kuću sa ćerkom, kolicima, pelenama… Čak i nakon višestrukih putovanja do njene kuće, i dalje sam osećala da nešto nije u redu. Počela je da napola sluša naše razgovore, čak i nakon što sam slušala preko pola sata njene rasprave o prednostima i nedostacima platnenih pelena. Ne znam ni kako da dam savet o tome, osim da odem na Gugl. Posle nekoliko različitih situacija, upravo sam shvatila da su stvari koje su nekada bile važne za sad važne samo za mene. Imala je ćerku i novu porodičnu dinamiku i ništa drugo više nije bilo važno.

Stvar je u tome što ja to potpuno razumem. Znam da bih se verovatno osećala na isti način: da cenim svaki trenutak; odvajanje vremena za nekoliko retkih, tihih trenutaka sa mojim mužem dok bi bio kod kuće; koristeći 30 minuta dok beba spava za tuširanje. Shvatam. Ali takođe sam osećala da žalim za prijateljem u isto vreme.

Moram da ti kažem… nakon što sam ti ovo napisala, osećam se kao da sam malo blesava u vezi sa svim ovim stvarima. Smatram da sam prilično nezavisna, ali mi je to iz nekog razloga jako smetalo. Mislim da je to zato što se to desilo sa više prijatelja i niko zaista ne priča o tome, znaš?”

Dženi je zatim dala svojoj prijateljici objašnjenje na ovaj već uveliko poznat fenomen, pa je nastavak njenog pisma glasio:

“Novorođenče je okupiralo ceo moj život. Moram da se pobrinem da ga nahranim pre nego što bismo otišli ​​iz kuće u prodavnicu, novorođenče je nosilo potpuno novu odeću najmanje prve četiri nedelje… dok sam se ja zgrčena u pidžami staroj dva dana sa mrljama i flekama. Novorođenče je zahtevalo toliko pažnje da sam mogla samo da ti kažem kada je poslednji put nahranjeno, spavalo i kakilo… ali nisam mogla da odvojim vreme da te pogledam u oči dok si mi pričala o svom životu.

Znaš šta? Bila sam najbolja majka koliko sam mogla. A to je značilo da su stradale i druge stvari, uključujući i naše prijateljstvo.”

Dženi se zatim iskreno obratila svim svojim prijateljima koji su bili tu u svakom njenom važnom životnom momentu i pokazali joj iskrenu ljubav, rekavši da zna da je oni iskreno volie, ali da je njihovo prijateljstvo na pauzi upravo zbog nje.

“Promenila sam se. I teško mi je da držim korak sa svakodnevnim zahtevima podizanja bebe. Kao pravilno vežbanje. Kao tuširanje i pristojnu ličnu higijenu.

Znam da imamo pravo prijateljstvo. Ali trenutno nas zanimaju različite stvari. Dok ti pričaš, ja gledam na sat jer moja beba treba da jede za 12 minuta. Ne shvatam da si provela 30 minuta čekajući da dođem ovde jer je beba dobila gasove na putu. Dok se vaše priče kreću u jednom smeru, ja razmišljam da bih poželela da sam obukla košulju druge boje na kojoj se ne vidi da je beba ispljunula. Ne primećujem tvoj fantastičan izbor boje noktiju, priče o stvarima na poslu, ometaju me sumnje da li je Ferbering bio pravi potez. Ali ne vidim na vašem licu sumnju da li će vam ugovor biti obnovljen. Sram me bilo. Vi zaslužujete bolje. I nisam bila tu. Žao mi je.”

Dženi je naglasila koliko je dolazak bebe oduzeo svaki fokus sa drugih aspekata života. I dodala da više nije bila fokusiran na sebe i svoje prijatelje.

“Bili smo fokusirani na male vanzemaljce koji iz nas isisaju život, mleko, energiju, san i moć mozga. Prodorni vriskovi koji su naš novi poziv za buđenje svakog jutra u 2. Male ruke koje su tako savršeno napravljene da nas teraju do suza. Zavežljaji meke kože koji su nas naterali da shvatimo da je život mnogo veći od nas. Mali ljudi koji iz minuta u minut fino podešavaju naše strpljenje, gracioznost i toleranciju prema drugima.

Naša deca su savršena čuda koja nas uče šta je ljubav. Tako da, kada sve to shvatimo, zapravo možemo da vam budemo mnogo bolji prijatelj.

Dakle, prijatelji bez dece, želim da vam se zahvalim. Hvala vam što ste bili strpljivi sa nama.

Mnogi nisu imali strpljenja, ali vi retki ste ostali do kraja tu. Hvala vam. Hvala vam što nas volite, čak i kada smo previše rastrojeni da bismo pokazali da nam je stalo. Brinemo se. Vi ste nam vredni i potrebni.

Treba nam samo minut da smirimo ovu stvar sa roditeljstvom. I verujte mi, kada se izborimo sa svim, bićemo još bolji prijatelji nego što smo bili ranije.”

(Kurir.rs/A.M./Blic Žena)